Parodontni pregled

Klinički pregled

Klinički pregled u stomatološkoj ordinaciji jedini je način da se ispravno procijeni stanje desni.

Vlastita procjena desni, primjerice kod kuće pred ogledalom, nije dovoljna za ispravnu ocjenu, jer sami ne možete utvrditi jesu li potporne strukture zuba već oštećene upalom desni. Isto tako, parodontne džepove ne možete sami otkriti.

Tek ispravan klinički pregled u stomatološkoj ordinaciji takozvanom parodontnom sondom može dati informaciju jesu li desni zdrave, postoji li upala desni (gingivitis) ili je prisutna bolest potpornog aparata zuba (parodontitis).

Osnovni parodontni pregled

Pri prvoj kontroli stomatolog ili dentalni higijeničar može obaviti takozvani osnovni parodontni pregled koji traje samo nekoliko minuta.

Osnovni parodontni pregled provodi se kako bi se brzo utvrdilo postoje li problemi s desnima. To je jednostavan način da se ustanovi gingivitis ili otkrije parodontitis.

Parodontnom sondom nježno se i precizno mjeri dubina prodiranja na rubu desni.

Nakon ovog kratkog pregleda daljnje se pretrage provode samo ako postoje znakovi oštećenja struktura koje drže zube u čeljusnoj kosti. Te daljnje pretrage uključuju takozvani parodontni status i dodatne rendgenske snimke.

Parodontni status

Precizno kliničko sondiranje parodontnom sondom, kojim se u milimetar mjere parodontni džepovi i visina čeljusne kosti, neophodno je za dijagnozu parodontitisa.

Pri kliničkom pregledu parodontnom sondom na do šest mjesta po zubu u milimetar se mjeri dubina prodiranja sonde u parodontni džep. Točnije, mjeri se udaljenost između ruba desni i dna džepa. To se naziva dubinom sondiranja. Na zdravim mjestima dubina sondiranja iznosi najviše 3 mm. Na mjestima gdje je parodontitis već doveo do gubitka potpore zuba, dubina sondiranja može iznositi 4 mm ili više.

Osim toga, u takozvanom parodontnom statusu precizno se bilježi visina čeljusne kosti (razina pričvrstka). Parodontni status neophodan je za dijagnozu i planiranje liječenja. Parodontni status može se zabilježiti online u svakoj stomatološkoj ordinaciji i ponovno koristiti: www.periodontalchart-online.com.

Rendgenski nalaz

Mjerenja parodontnom sondom mogu otkriti mjesta u zubalu s većim dubinama sondiranja, koja zahtijevaju dodatnu procjenu rendgenskom snimkom.

Dijagnoza parodontitisa može se sa sigurnošću potvrditi tek potrebnim rendgenskim snimkama. Izbor rendgenskih snimaka potrebnih za dijagnozu parodontitisa može se napraviti tek nakon kliničkog pregleda. Na taj se način može izbjeći prekomjerno izlaganje zračenju.

U najjednostavnijem slučaju rendgenski nalaz sastoji se od 2 snimke (bite-wing snimke), a u najopsežnijem slučaju od takozvanog rendgenskog statusa s do 14 dodatnih rendgenskih snimaka ili od ortopantomograma. Napravljene rendgenske snimke moraju prikazivati čeljusnu kost oko zuba i omogućiti procjenu težine gubitka kosti.

Na svakoj rendgenskoj snimci napravljenoj u stomatološkoj ordinaciji zubalo se mora pregledati i na karijes i na parodontitis.

Mikrobiološki test

Mikrobiološki postupci danas nam omogućuju pristup informacijama koje se nisu mogle dobiti uobičajenim metodama pregleda.

Modernim mikrobiološkim testovima sastav zubnog plaka ispituje se na sljedeće štetne vrste bakterija:

• Prevotella intermedia
• Porphyromonas gingivalis
• Agregatibacter actinomycetemcomitans
• Treponema denticola

Troškovi ove dodatne dijagnostike opravdani su ako dobivene informacije dovode do boljeg liječenja ili ako se time može izbjeći nepotrebno liječenje.

Klasifikacija parodontnih bolesti

Dijagnoza gingivitisa i parodontitisa temelji se na međunarodno priznatoj klasifikaciji parodontnih bolesti.

Godine 1999. u SAD-u je održana prva međunarodna radionica za klasifikaciju parodontnih bolesti. Najvažnija novost u odnosu na Europsku klasifikaciju iz 1993. bila je da se oblici bolesti više nisu definirali primarno prema dobi pacijenta u trenutku prve dijagnoze (npr. juvenilni parodontitis i parodontitis odraslih). Uvedeni su novi oblici, kronični i agresivni parodontitis, kao i, primjerice, parodontitis koji može biti povezan sa sistemskim bolestima.

Nova klasifikacija iz 2018. godine, međutim, više ne razlikuje kronični i agresivni parodontitis. Parodontitis se sada opisuje – po uzoru na klasifikaciju dijabetesa – pomoću stadija (staging) i stupnjeva (grading).